O knjizi: godina / LARISA, ima oko 75 godina, sama na pozornici, uvijek je bila sama. Možda će se pojaviti neke njezine priče, ali neće reći ništa. Ponekad iznenada čuje GLAS. I mi to čujemo, pa čak i nagađamo čiji je, ali ne znamo sa sigurnošću - previše je kandidata. I zar je bitno? Možda smo samo umislili. Moje primjedbe su također konvencija; morate nekako diverzificirati tekst. Inače će svi umrijeti od dosade. Može sjediti na stolici, može i u kolicima, može ležati, može plesati, ali pjevat će svakako. Ponekad se obraća publici: čini joj se da je neki ljudi slušaju u mraku, čak ih gotovo i vidi, ali sve je to iluzija, zar ne? Zapravo, nema nikoga. Je li i ona sama tu, još je veliko pitanje. Možda prebira po karticama, kao u knjižničnom ormaru. Možda fotografije. Možda bilježnicu u koju je prepisivala recepte. Ne znam, nisam je dugo vidio.